Može li biskup biti svet, može li čovjek danas biti svet, kako uopće danas biti svet – pitanja su na koja je danas, na središnjem misnom slavlju u Katedrali, kroz razmišljanja u propovijedi pokušao odgovoriti naš novi dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić. A upravo su ga ti nazivi „novi“ i „mladi“, kako ga Dubrovčani još uvijek vole zvati jer mu je tek prva godina u njihovoj Biskupiji, a kako je to isto i on sam poručio okupljenom puku koji je unatoč vremenskim neprilikama pohrlio u parčevu crkvu na njegov dan, potaknuli da bude prilično osoban u razmišljanjima.
„Prva mi je Festa sv. Vlaha u kojoj sudjelujem pa osobni pristup nije toliko čudan. Osobno moram promatrati primjer života i poruku sv. Vlaha, učiniti ih svojim, da onda riječju i primjerom mogu poticati druge da isto učine“, rekao je među ostalim mons. Uzinić tijekom središnjega slavlja. Ipak, najveći poticaj bilo je razmišljanje jednoga petogodišnjeg Dubrovčanina koji je na upit tko je biskup i što radi, osim odgovora da je „važan“, i da „ima puno posla“, rekao i da „ne može biti svet, jer je svet sveti Vlaho“, pa onda i zaključio da „nikada nije čuo da je biskup svet“.
„To me zamislilo. Jer to je najvažnije, biti svet, sve drugo postaje manje važno pred tom činjenicom jesam li svet ili ne (…). Ako je sveti Vlaho bio svet, onda i biskup mora barem pokušati biti svet. Da bi onima povjerenima njemu na brigu bio poticaj na putu prema svetosti…“, kazao je među ostalim mons. Uzinić.  Tako je i kroz dva razdoblja Parčeva života puku pokušao i odgovor dati kako odista danas biti svet.
I dok Crkva, kazao je pozivajući se na razdoblje Vlahovoga djelovanja koje govori o mladom čovjeku od oko 36 godina života, svoju mladost može postići djelatnom ljubavlju, a mi pokazujući čovjeku pokraj nas da ga ljubimo čak i onda ako nas on mrzi. Usudili bismo se reći da je u drugom odgovoru, pozivajući se na parca s dugom sijedom bradom, daleko bio bliži odgovoru, barem onom svjetovnom.
Što je i shvatljivo, budući je upozorio na ozbiljnu duhovnu krizu što je današnje obitelji proživljavaju, na Grad prazan poput muzeja, na sve praznije nedjeljne mise, ozbiljne crne statistike vezane uz današnju nam mladež…. Istodobno smo, čuli smo, sve zagriženiji za tradicije koje guše osobnu vjeru i pokušaj promjene.
„(…) Posvetimo više pažnje duhovnim vrijednostima i odgoju, ne smijemo ga prepustiti drugima. Svatko od nas na svom mjestu treba preuzeti svoj dio odgovornosti. To je ključ oporavka Grada i Biskupije. To je poruka onoga 'sveti Vlaho je svet, a biskup…?', a što se može nastaviti i u ministar, zastupnik, župan, gradonačelnik, vijećnik, poslodavac i radnik…. Nema vremena za odgodu, već sutra može biti kasno (…)“, naglasio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz na koncu i poruku da se „slušaju upozorenja svetoga Vlaha“.
A sveti je Vlaho očito i opet, kako su radosno primijetili mnogi, učinio čudo. Vremenske su se prilike ipak primirile, kiša je barem nakratko posustala, tradicionalna procesija u kojoj se nose barjaci, relikvije…, krenula je ulicama našega Grada….
(dubrovacki.hr)